OBZOR Iva Patarčec I najartikuliraniji prirodni i društveni sistemi imaju prvu građevnu tvar, vlastite „atome“ čija će količina, međuodnos i pravila oblikovati i odrediti o kakvom je sistemu riječ i doseg njegovih mogućnosti. Ovdje je riječ o izgradnji jednog djelomično otvorenog sistema koji bi se iz početne jezgre transponirao u druge medije, te s vremenom granao, nadograđivao i bio u stanju integrirati druga područja umjetnosti i drukčije zamisli. DINAMIKA POLJA Sve što će se kasnije događati započelo je jednom linijom. Crtanom crtom. Jednodimenzionalnim skromnim entitetom koji se sporo odmotava, izrasta iz sebe, pa se množi, isprepliće, mrsi i taloži u različitim smjerovima stvarajući s vremenom mrežaste forme. Tako nastaje polje, smislenim množenjem linija na dvodimenzionalnoj površini. Granica polja je rub papira, ali ona je proizvoljna. Isječci i detalji također imaju svoju ravnotežu i vjerodostojni su kao i cijelo polje, tako da se rad/crtež može podijeliti na komade. Na isti način, ako se dva, tri ili više radova postavi jedan pored drugoga, oni će se naprosto nastaviti jedan na drugi, polja će se pribrojiti tvoreći opet jedinstveno, veće polje. Crteži i gravire rađeni su po uzoru na one prirodne pojave koje su i same polja, odnosno mreže. Njih nalazimo u makrosvijetu kao elektromagnetsko ili gravitacijsko polje, u mikrosvijetu kao npr. mrežu neurona, u svijetu ljudskih dimenzija nalazimo ih nebrojeno, a ima ih i u virtualnom svijetu – zanimljivi su npr. grafički prikazi interneta…
