Borivoj Popovčak Zajednička karakteristika dosadašnjih radova Ive Patarčec jest elementaran kompozicijski sustav kojeg čine linija i ravnina, površina kadra. Odabirom materijala ravnine, usko je povezana i kakvoća linije. Ruka crti daje smjer, određuje dužinu njenog trajanja, intenzitet; postupno oblikujući mentalnu sliku u vidljivo shvatljiv crtež. Jednom su to bile aluminijske ploče i sukcesivno urezivanje crtovlja graverskom iglom; geometrijski crtež ili linearna tkanica sa svojim međuprostorima i svjetlosnim ispustima koja je tendirala ka promaknuću u višu dimenziju. Ali, učinak je ipak površinski, nematerijalan; sraz svjetla iznutra i svjetla izvana stvorio je od iscrtanog tkiva latentnu predstavu. U daljem propitivanju mogućnosti prividnih slika, Iva se odlučila za staklo, tu nestvarnu tvarnost krhke strukture. Destruktivnom gestom, udarcem ruke, nastaje svojevrstan crtež širenja silnica lomova unutar staklene plohe. Crtež koji diktira sam sastav materijala. Kategorija slučaja ovdje je prisutna, ali nije konačan cilj. Cilj je „uobličenje“ elementarne predstave. Lom je konkretan energetski zapis. Da bi ga se učinilo nestvarnim, potrebno je dokinuti svjetlo. U prethodnim je radovima svjetlo stvaralo privid nestalnih obrisa, ovdje ga stvara mrak. Osvjetljavanjem brida razbijene staklene plohe, na zidu, tik uz, projicira se kroz prizmatične lomove, novi svjetlosni ispis crtežne strukture, različan od onog fizičkog na samoj staklenoj plohi. Pomicanjem izvora svjetla duž brida plohe mijenjaju se uvijek iznova i projekcije brojnih crteža čime njihova konačna forma ostaje nesaglediva. Predodžba koju jednostavno ne možemo memorirati. Ako na samoj matrici postoji voluminoznost izazvana svjetlom, u disperziji njenih lomova ona je u potpunosti dokinuta. Postoje tek crta i ravnina, i asketska jednostavnost njihovih dimenzija. Instalacija „Karta neba“ autorski je prijevod jedne ranije gravure u aluminiju, kod kojeg je gusta nervatura linija i aplikacija zamijenjena žicama i svijetlećim diodama. Međutim, obzirom na intenzitet svijetlećih akcenata instalaciju je nemoguće sagledati. Ostaje tek njen privid, trenutačna slika; fotopsija. Tako je ovim segmentom svoje umjetničke aktivnosti, Patarčec ukazala na proces istraživanja glede primarnih konstitutivnih elemenata slike, kao i na varijetet njihovih vizualnih transformacija. … U visini očiju, instalacija, detalj, led diode, 2004.U visini očiju, instalacija, led diode, 2004.U visini očiju, instalacija, led diode, 2004. Iz teksta uz izložbu Iva Patarčec/Đorđe Jandrić, Salon Galić, Split 2004.
